Smisao Života

nedjelja, 30.11.2008.

"Veliki Brat te motri!"

Rat je mir... Sloboda je ropstvo... Neznanje je moć...

... jasno je da su jedni ljudi po prirodi slobodni, a drugi robovi, i da je za robove korisno i pravedno da robuju.

Sloboda je fraza, a tiranija je uvijek istina.

Slobodni ste činiti ono što vam kažemo, ponašati se kako vam kažemo, misliti onako kako vam kažemo, vjerovati u ono što vam kažemo...

... sloboda je moguća jedino van razuma... samo u ludilu sve je moguće.

Većina ljudi je netko drugi... njihova mišljenja su tuđa mišljenja, njihovi životi su mimikrija, njihove strasti citati...

Sretni robovi su najljući neprijatelji slobode...

četvrtak, 20.11.2008.

Kontrola

Na pisanje ovog posta potaknuo me jedan događaj u banci. Frend i ja otišli smo u banku jer je on trebao obaviti novčanu transakciju, a ja sam bio samo priljepak društva radi. No, to nije bitno. Stvar je u tome da inače baš ne idem po bankama, bankomat mi je krajnji domet, tako da do tada nisam znao da banke doslovce "kradu" naš potpis. Naime, kada je transakcija bila gotova, službenica banke je frendu ponudila da se potpiše na nekakav display. Gleda on čudom u tu spravu, i u olovku bez tinte koju drži u ruci, te se potpiše, a potpisa nigdje. Kad eto još jednog čuda; iz druge sprave izlazi arak papira - potvrda o izvršenoj novčanoj transakciji sa potpisom mog frenda. Ali potpis nije "original". Mislim, izgleda kao fotokopija, nije napisan njegovom rukom direktno na papir. Sad će neki reći:"Koji ste vi tupavci, ne kužite se u suvremenu tehnologiju. Da li ste ikada čuli za digitalni potpis?". Jesam čuo, ali se ne kužim u to, pa nek sam tupavac. Međutim, ovdje su se otvorila neka pitanja, koja je frend tada postavio službenici banke:"Oprostite, da li je moj potpis sada negdje pohranjen?" Odgovara službenica da je pohranjen na disku. Eto novih pitanja:"Čekajte malo, hoćete reći da vi sada imate pohranjen moj potpis i da ga možete kao takvog upotrijebiti kad zaželite? Tko mi garantira da moj potpis neće završiti na nekom drugom dokumentu? Kako da dokažem da ja nisam potpisao taj drugi dokument, kad je moj potpis kao takav pravovaljan? Tko me može zaštiti od zlouporabe mog potpisa od strane službenika banke ili drugih osoba koje imaju pristup vašem informatičkom sustavu, poput servisera recimo?". Naravno da službenica odgovara kako postoje sustavi zaštite, ali nema te zaštite koju je nemoguće zaobići. Krivotvorenje potpisa je uvijek postojalo, ali ovo nije krivotvorina, to je doslovce kopija potpisa koja je kao takva pravovaljana. Da li netko uviđa mogućnost zlouporabe koja je mnogo veća nego da je potpis bio stavljen direktno na papir i da jedino kao takav može biti pravovaljan? Možda sam ja samo paranoičan. No, dobro. Poslije toga događaja razmišljao sam o tome kako nas sustav kontrolira od dana kada se rodimo. Upisuje nas se u matičnu knjigu rođenih; ime i prezime, ime roditelja, datum i mjesto rođenja, adresa stanovanja, spol, nacionalnost, i... matični broj građana. To je naš broj, odnosno mi smo taj broj. Sve institucije u državi dolaze do dostupnih podataka o nama preko tog broja. Zakon koji je taj broj proglasio tajnim samo je mrtvo slovo na papiru, a cilj mu je bio bacanje pijeska u oči. Kontrola ide dalje; naši podaci unose se u informacijski sustav MUP-a koji vrši kontrolu nad podacima svih državljana RH, kao i stranaca koji borave u našoj zemlji ili su tu boravili. Sa 16 godina dužni smo izvaditi osobnu iskaznicu kako bi mogli dokazati svoj identitet. Ako želimo putovati po svijetu, moramo imati putovnicu. Ograničava nam se sloboda kretanja po planeti na kojoj živimo. Tko nam ima pravo to ograničavati? Vrši se popis stanovništva; da vidimo koliko stoke ima u toru, koje su pasmine, spola, starosti... Kartice tekučih računa i kreditne kartice izvori su informacija o našim financijama, koje služe radi kontrole nad istima. Obilježeni smo, žigosani, stigmatizirani... Riječ stigma potječe od žiga utisnutog užarenim željezom na tijelo roba ili zločinca radi označavanja, kako bi se preventivno djelovalo na mogućnost njihovog bijega, te da ih se može prepoznati i pronaći. I za kraj, tu su bio-čipovi. Ostavite sada teorije zavjere po strani, jer spominjem samo činjenice, a zaključke donosite sami. "VeriChip" je radioidentifikacijski čip koji proizvodi američka tvrtka "VeriChip Corporation", a američka organizacija za hranu i lijekove (FDA) dozvolila je ugradnju čipova u ljudsko tijelo 2002.g.. Danas na našoj planeti ima najmanje 2000 ljudi s ugrađenim navedenim čipom. Čip je višenamjenski; može se koristiti kao sredstvo plačanja, oruđe za sprečavanje otmica, prijevara i krađa identiteta, očitavanja medicinskih podataka, špijunaže. Uglavnom, sa ugrađenim ste čipom sigurni, u svakom trenutku se može znati gdje se nalazite i kakvo je vaše zdravstveno stanje. Nešto je veći od zrna riže, i ugrađuje se u desnu ruku ili u glavu ispod skalpa, i nemate problema da ćete ga izgubiti, čak ga je i kirurškim zahvatom gotovo nemoguće odstraniti. Nisam vjernik, ali zanimljivo je slijedeće proročanstvo iz Biblije: "Ona (Zvijer) postiže da svima - malima i velikima, bogatima i ubogima, slobodnjacima i robovima - udari žig na desnicu ili na čelo, i da nitko ne može kupovati ili prodavati osim onog koji nosi žig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina. (Otk,13, 16-17).". Zaključite sami. Bok.

petak, 14.11.2008.

Smisao života je u novcu

"Kad sam bio mlad, vjerovao sam da je novac najvažnija stvar u životu. Sad kad sam ostario - to znam." Oscar Wilde

Otkad je čovjek u svojoj svijesti stvorio pojam vlasništva, posjedovanja materijalnih stvari, vrijednost svoga života mjeri upravo materijalnim "bogatstvom". Koliko posjedujem, toliko vrijedim, što je u stvari iluzija jer čovjek u stvarnosti nije sposoban ništa posjedovati. Zemlja je ta koja posjeduje njega, a svi njeni resursi tu su za korištenje, a ne za posjedovanje, što nije isto. Međutim, čovjek je iluziju posjedovanja pretvorio u svoju stvarnost u kojoj živi. I kada je izmislio novac kao sredstvo razmjene materijalnih dobara, taj novac postao je najveća vrijednost u njegovom životu, bez koje je život nezamisliv. Iako i danas postoje zajednice ljudi koji ne koriste novac, te su zajednice okarakterizirane kao primitivne, dok se pojava i korištenje novca smatra civilizacijskim napretkom. Bernard Shaw rekao je:"Pohlepa za novcem izvor je svega zla.". Ja na ovo dodajem kako je sam pojam vlasništva izvor svega zla. To materijalno bogatstvo, posjedovanje novca i imovine, predstavlja najveću društvenu vrijednost i čovjeku daje moć, a istodobno je izvor svega zla i ilegalnog kriminala, jer je sasvim logično da ljudi u takvoj situaciji posežu za krađama i drugim oblicima ilegalnog kriminala kako bi stekli novac i imovinu. Zašto spominjem ilegalni kriminal, a ne samo kriminal? Zato što je kriminal stjecanje materijalnih dobara na osnovi tuđeg rada, a to je upravo ono što čini politička i ekonomska "elita". Takav sustav vrijednosti neizbježno je i uzrok nasilja na svim razinama društva, čiji je cilj održavanje moći i dominacije nad nekim ili nečim, počevši od države koja je sama po sebi represivni aparat i ima monopol nad nasiljem, te ga putem hijerarhije i ekonomske neravnopravnosti promovira kao način funkcioniranja društva. Ako država ima pravo mene prisiljavati da nešto činim ili ne činim, zašto ja ne bih imao isto pravo nad nekim ili nečim drugim. Krajnji oblik tog nasilja je rat koji je sredstvo obračuna između država ili skupina s ciljem stjecanja i održavanja vlasti i moći. Poanta je da društvo koje je čovjek stvorio na osnovi vlasništva kao vrijednosti, neminovno uzrokuje svu patnju čovječanstva (izuzev patnje koju uzrokuju bolesti i prirodne katastrofe), te da je time sva vlast zla. Društvo koje se ne bi baziralo na vlasti i moći zasnovanoj na vlasništvu je društvo solidarnosti i ravnopravnosti, koje je naravno utopija, ali i ostati će utopija ako ljudi nastave podržavati sadašnji sustav i služiti mu. Ne bih htio da me se krivo shvati, ne govorim o komunističkoj ideologiji jer ona podrazumijeva društveno vlasništvo, a ja govorim o organizaciji društva u kojem pojam vlasništva ne bi postojao. Anarhizam je blizak ovakvoj koncepciji društva, jer "ruši" državu i uspostavlja društvo solidarnosti u kojem svaka osoba zadovoljava sve svoje potrebe, a da pritom ne radi na štetu drugih, da živi svoj život potpuno slobodno uz punu odgovornost prema tuđoj slobodi. Zamislite društvo u kojem vlasništvo ne postoji, a svakome je dostupno sve što mu treba. "Sanjar sam, ali nisam jedini." - kaže John Lennon. Takvo društvo ne može se ostvariti revolucijom, već radikalnom promjenom ljudske svijesti od pojedinca do pojedinca, a ta promjena je dugotrajni proces, koji neće niti moći zaživjeti, ako ne počne. A počinje od pojedinaca. Ljudi danas razmišljaju na način da sami ne mogu ništa promijeniti, ali upravo pojedinci svojim načinom života podržavaju ili ne podržavaju sustav u kojem žive. Jedna pahulja snijega nikada se ne smatra odgovornom za lavinu, niti se jedna kap vode smatra odgovornom za poplavu, iako jest. Takav način razmišljanja je teško prihvatiti u društvu u kojem je novac gospodar. Da, novac je naš gospodar, i naš smisao života. Francis Bacon je rekao: "Novac je odličan sluga, ali najgori gospodar.". Ali novac nije sluga, jer dok god naš život ovisi o novcu, a ovisi, on je naš gospodar. Što ga više imamo, više o njemu ovisimo. A što ga manje imamo, to više osjećamo potrebu da ga imamo, jer nam uistinu treba da bi preživjeli. I zato Robert Kiyosaki kaže: "Svatko tko kaže da novac nije važan očito nije bio bez njega jedno dulje vrijeme." Kaže se da je zdravlje najveća sreća, ali i ono ovisi o novcu, jer čitav naš život ovisi o novcu, ako želimo živjeti moramo imati novaca, naravno, ne svi (mislim na one zajednice koje žive bez novca, poput Bušmana recimo), ali velika večina da. Novac je apsolutni gospodar ovoga svijeta koji smo sami stvorili i bez njega ne možemo živjeti, a time niti ostvariti sreću, pa čak niti ljubiti. Svoj život kupujemo novcem. Ako želimo to mijenjati, moramo mijenjati svoju svijest, a ako to ne želimo svijet će biti sve gori i gori, dok nas naš gospodar kojeg smo sami stvorili ne uništi. Bušmani će u tom armagedonu sigurno preživjeti.

Za kraj moja najomiljenija uzrečica velikog Stevea Martina: "Mislim da je seks nešto najljepše i najprirodnije što možete dobiti za novac."

srijeda, 05.11.2008.

"Klonovi napadaju"

Danas čitah u novinama kako su japanski znanstvenici uspjeli proizvesti žive klonove miša koji je bio smrznut 16 godina. Kažu na to, naši dragi japanski znanstvenici, kako će njihova nova metoda kloniranja pridonijeti dobrobiti čovječanstva u smislu da ćemo moći oživjeti izumrle životinje, pa i prethistorijske ljude. Zamislite si da živimo zajedno sa mamutima i neandertalcima, ha, ha, baš guba. No dobro, šalu na stranu. Ovdje se, naravno, otvara pitanje etike, jer bi se ljudima moglo omogućiti da kloniraju svoje mrtve pretke i rođake koji su zamrznuti u kriptoprezervacijskim klinikama. Vratimo se sada pojmu kloniranja koji potječe iz 1963. godine, a godinu dana ranije britanski je znanstvenik John Gurdon uspio stvoriti jednu žabu. Kloniranje naizgled nije pretjerano zahtjevan postupak, a postoji i kao prirodni proces razmnožavanja jednostaničnih i višestaničnih organizama pri kojem su potomci identični roditelju i međusobno. Što se tiče kloniranja koje vrše današnji znanstvenici na životinjama, ono se najjednostavnije rečeno, bazira na uzimanju neoplođene jajne stanice iz ženke, da bi zatim iz te stanice odstranili jezgru koja sadrži DNK. Nakon toga iz tijela životinje koju žele klonirati uzimaju odgovarajuću stanicu, čija jezgra sadrži genetski materijal svog vlasnika, i tu jezgru unesu u jajnu stanicu iz koje je odstranjena jezgra, pa puste struju da se postigne sjedinjenje jezgre sa citoplazmom jajne stanice (ovo sa strujom mi je bio najsmješniji detalj, jer sam se sjetio nevjerojatne intuicije spisateljice Mary Shelley koja u svom romanu "Frankenstein" u kojem je čovjek, koji je sastavljen od dijelova tijela različitih mrtvaca, oživljen pomoću struje - strašna podudarnost sa kloniranjem, različiti dijelovi i struja). Jajna stanica sa takvom jezgrom odmah se počinje djeliti kao da je oplođena, i počinje se razvijati klon, nakon čega se embrij klona implatira u maternicu surogat majke. Eureka, stvoren je novi život. Znanstvenici, navodno, nisu uspjeli klonirati čovjeka, iako postoje nepotvrđene priče da su u Nizozemskoj rođene tri klonirane bebe. Ali ako do danas nisu klonirali čovjeka, budu uskoro. Koliko je moralno upitno stvarati klonove, drugo je pitanje. Osobno smatram da je kloniranje izuzetno korisno za razvoj znanosti, naročito za razvoj genetike i medicine, ali je također točno da je zlouporaba kloniranja moguća. Pa čovjek je gotovo sva svoja znanstvena otkrića uvijek zlouporabio, poput nuklearne energije pomoću koje je stvorio oružje za masovno uništenje. Međutim, sada mi nije cilj o tome raspravljati, već sam prilikom razmišljanja o kloniranju postavio pitanje o "duši". Naime, danas je rašireno razmišljanje kako našem tijelu, kao i tijelu svih živih bića, život daje zagonetna energija koju popularno nazivamo "dušom", a za neke ta "duša" dolazi od "boga" i ona je vječna. Zanima me odakle je došla "duša" klona? Od "vraga" možda? Klon je potpuno identičan samo jednom "roditelju", onom čija je jezgra umetnuta u jajnu stanicu. Jajna stanica je u biti samo citoplazma bez genetskog materijala. Gdje se nalazi "duša" koja daje život klonu, u jezgri ili u citoplazmi? Najvjerojatnije u citoplazmi, jer jezgra je ušla "mrtva" u jajnu stanicu i oživjela, počela je dioba stanice. "Duši" iz citoplazme trebao je "strani" genetski materijal da stvori novi život. Zar nije? Recite mi ako nisam u pravu. Ne volim živjeti u zabludi. Da li je kloniranje put ka "uskrsnuću iz mrtvih", put ka "vječnom životu"? Što čekate, prosvjetlite me...