Smisao Života

subota, 19.09.2009.

Kvantna zbrka

«Realnost je ono što smatramo istinitim. Ono što smatramo istinitim jest ono što vjerujemo. Ono što vjerujemo temelji se na našim percepcijama. Ono što percipiramo ovisi o onome što tražimo. Ono što tražimo ovisi o onome što mislimo. Ono što mislimo ovisi o onome što percipiramo. Ono što percipiramo determinira ono što vjerujemo. Ono što vjerujemo je naša realnost.»
Gary Zukov

Pa si ti misli... Kvantna je teorija fascinantna stvarčica... Naročito za mene kao laika... Međutim, iako nisam fizičar, niti matematičar, dopustit ću si pisati o toj temi, što i nije neki problem s obzirom na dostupnost literature koja obrađuje tu tematiku... Kvantnu teoriju je teško objasniti ne zato što je komplicirana, već zato što mi nismo u stanju pronaći prave riječi kojima možemo objasniti kvantne fenomene... Što to kvantna teorija nama lijepoga zbori?... Veli ona kako objektivnost ne postoji jer mi nismo promatrači već sudionici svih događaja... Mi se ne možemo maknuti u stranu i promatrati, dio smo prirode i aktivno utječemo na ishod svih situacija...

Naime, kvantni pogled na svijet uči nas da smo mi kreatori svoje realnosti.... Ta ideja koja govori kako mi utječemo na ishod svih situacija podrazumijeva da svaki fenomen postoji kao niz mogućih ishoda, a čija se vjerojatnost može predviđati... U trenutku kada mi izvršimo promatranje određenog fenomena, jedan od tih mogućih ishoda se izdvoji i manifestira se kao naša realnost, a koja je posljedica naših težnji i namjera pri opažanju... Ovdje se teorija razdvaja na tri «grane»: - 1. jedna od mogućnosti se aktualizira, ostale nestaju; 2. sve se mogućnosti aktualiziraju, ali u različitim svjetovima koji koegzistiraju s našim; 3. pojedine se mogućnosti međusobno isključuju, ja ne mogu u isto vrijeme krenuti u dva smjera, pa se Svemir dijeli na dva dijela, stvaraju se dva izdanja mene koji su odvojeni i nisu svjesni jedan drugoga, i te realnosti zauvijek ostaju odvojene (ova tvrdnja poistovjećuje se sa teorijom o tzv. paralelnim svjetovima koji čine narav hologramskog Svemira)....

Ono na što kvantna teorija u svojoj krajnosti upućuje jest JEDNOST... Od Bellovog teorema koji kazuje kako su svi dijelovi Svemira povezani na najdubljoj, temeljnoj razini, fizika doslovce postaje proučavanje strukture svijesti, svijesti na razini atoma, svijesti na razini elementarnih čestica koje se svjesno povezuju tvoreći našu realnost... Strukture naše svijesti koja kao takva ispada tvorac i održavatelj svega postojanja... Naša svijest je tvorac svega... Svijest percepcijom stvara materiju, stvara našu realnost, događaje koje percipiramo u relativitetu, uključujući i svoje vlastito postojanje koje je perceptivno iskustvo relativiteta (poput poznatog eksperimenta s elektronom koji ne postoji kao čestica ako ga ne promatramo, ako ga svijest percepcijom ne doživljava kao česticu)...

Postojanje je svijest koja sebe doživljava percepcijom kroz materiju, a kao materija se spoznaje kroz svijest... Da skratim, u relativitetu mi smo samo perceptivno odvojeni entiteti od kojih svatko ima svoju individualnu svijest, ali smo svi zajedno dio kolektivne svijesti (svega postojanja), kao što su kapi dio oceana, ali to ne znaju, kao niti mi... Tako naše misli utječu individualno i kolektivno na sve događaje u našim životima.... SAMI KREIRAMO SVOJU REALNOST... Mi smo dio svega i sve je dio nas, mi smo priroda koja promatra samu sebe kako bi se spoznala, kako bi znala da postoji, postojali smo oduvijek i postojati ćemo uvijek... Mi (kao i sve ostalo, Svemir) smo apsolut (Bog) koji se spoznaje u relativitetu, i obratno...

Potonja dva pasusa odraz su mojeg shvaćanja kvantne teorije, ali i smisla našeg postojanja u relativitetu, iliti SMISLA ŽIVOTA... Ovdje smo da iskusimo POSTOJANJE, da iskusimo život i smrt, patnju i sreću, ljubav i mržnju, plač i smijeh, da iskusimo ono što ŽELIMO, jer uvijek činimo ono što želimo, individualno ili kolektivno.... U relativitetu živimo uvjetovano, a apsolut kao suprotnost trebao bi biti bezuvjetan... Onaj most koji nas iz ovog relativiteta povezuje s apsolutnim nazivamo na razne načine: - prosvjetljenje, nirvana, uskrsnuće itd..., ali to je samo put ka prihvaćanju istine koja kaže: ZA ŽIVOT NIJE POTREBAN RAZLOG...
Završiti ću s mudrošću koja kaže: - oni koji se žele razvijati i napredovati moraju umrijeti svakog dana, kako bi se slijedećeg dana ponovo rodili, ne nazivajući novi dan imenom prethodnog...

P.S. Molim vas da mi ne zamjerite što su moji zaključci u vezi kvantne teorije isključivi (kao da postoje zaključci koji to nisu) i što sam u ovom postu u biti htio povezati znanost sa duhovnošću, jer kao što veli prof. G.F. Chew: « Naša sadašnja borba možda je samo najava potpuno novog oblika ljudskog intelektualnog nastojanja, koje ne samo da će biti izvan fizike, već se neće niti zvati «znanstveno» .».


19.09.2009. u 22:56 • 9 KomentaraPrint#

subota, 12.09.2009.

Zahvalnost


«Samostan je postajao tijesan i bila je potrebna veća zgrada, pa je trgovac napisao ček
na milijun dolara i stavio ga pred Majstora, koji ga je podigao i rekao, “Vrlo dobro.
Prihvatiću ga.”
Trgovac je bio nezadovoljan. Bila je to velika svota novca, a Majstor mu se nije ni
zahvalio.
“Tu ima milijun dolara”, rekao je.
“Da. Primijetio sam.”
“Iako sam ja imućan čovjek, milijun dolara je mnogo novca.”
“Hoćete li da vam se zahvalim za to?”
“Trebali biste.”
“Zašto? Davatelj bi trebao biti zahvalan”, reče Majstor.»

Jednominutna besmislica, A.de Mello


Očekivanje zahvalnosti... Zašto očekujemo zahvalnost zbog svojih «dobrih djela»?... Osjećamo se lijepo kada nam netko zahvaljuje, smatramo se vrijednijim, učinili smo nešto uzvišeno... To je samo jedna od mnogih zamki ega pomoću kojih ego s nama gospodari... Ego nam govori kako bi onaj kome smo nešto dali trebao izraziti svoju zahvalnost, jer smo mi za njega učinili nešto dobro, pomogli smo mu, i on je dužan zahvaliti se, te stoga od njega očekujemo zahvalnost, a ako je ne dobijemo razočaramo se ili čak naljutimo... Čemu očekivati zahvalnost?...Zar dobra djela činimo iz razloga da bi primili zahvalnost?... Zar ja davanjem nisam ostvario što sam htio, zašto onda očekivati zahvalnost?... Ako nam netko zahvali, dobro, ali ako ne, opet dobro, mi smo već dobili što smo htjeli – dali smo... Međutim, većina ljudi robuje svom egu i uistinu smatraju da su činom dobra zaslužili zahvalnost stoga što su učinili uzvišen čin hvale vrijedan – ja sam vrijedniji jer sam nekome pomogao, učinio dobro...

«Od svih vrlina najteže je postići poniznost; ništa ne umire teže od želje za dobrim mišljenjem o sebi.» T.S. Eliot

Već sam pisao o tome kako čovjek sve što čini, čini isključivo iz sebičnosti...
Sve što činimo, činimo kako bi zadovoljili svoje potrebe i ostvarili svoje želje, i na taj način sve što činimo, činimo iz sebičnosti... Kada želim nekome pomoći to činim da zadovoljim svoju potrebu, odnosno želju za pomaganjem, jer takvi čini meni donose ispunjenje, takav čin meni donosi dobre osjećaje, odnosno izbjegavam loše osjećaje... Nemojte me krivo shvatiti, takva je sebičnost jako dobra, čak štoviše, izuzetno poželjna jer odražava najveću vrlinu koju čovjek posjeduje – solidarnost... Ali ipak je i ta solidarnost, ljubav prema bližnjem, odraz naše sebičnosti, zadovoljavanja naših potreba i ostvarivanja naših želja... Tako da ja u samom činu davanja primam ono što sam htio – ostvarivanje svoje želje da dajem... Dobio sam što sam htio – dao sam... I zato bih ja trebao biti zahvalan što sam dao, što mi je bilo omogućeno da ostvarim svoju želju, ja bih trebao zahvaliti onome tko mi je dopustio da mu dajem...

Ovim postom nisam htio reći kako ljudi ne bi trebali jedni drugima zahvaljivati, već samo da ne trebamo očekivati zahvalnost, jer nemamo zašto... Sjetimo se što odgovaramo kada nam netko kaže «hvala»: - «nema na čemu», jer uistinu nema...

12.09.2009. u 13:12 • 26 KomentaraPrint#

utorak, 01.09.2009.

Fenomen Boga


«Ljudske teologije su ludi pokušaji čovječanstva da objasni ludog nepostojećeg Boga. A lude teologije dobijaju smisao jedino ako prihvatimo Boga koji nema smisla.»
N.D.Walsch

Ne volim pisati o pojmu i liku Boga, ali eto, potaknut nekim komentarima odlučio sam razjasniti svoj stav o istom... Zašto je lik Boga današnjih ljudskih teologija lud i besmislen?... Zato što i njegov tvorac Čovjek pati od ludila... Kako onda Bog može biti drugačiji?... U početku su ljudi stvorili jednostavnog Boga, koji je bio prauzrok svega, vladar na nebu i zemlji, koji nije imao svećenike i hramove, međutim ljudi su ga se zasitili, postao im je dosadan i na kraju je isčeznuo, a ljudi su počeli komplicirati stvar stvarajući raznorazne bogove uz koje su se pojavili i svećenici (koji su sebi uzeli za pravo da tumače Božju volju), izgrađeni su hramovi (kako bi bogovi mogli u njima obitavati), a «Božja riječ» je zapisana postavši tako zakon nad zakonima... Kako su se mijenjali ljudi, mijenjao se i Bog...

Lik Boga koji danas živi u našim teologijama (judeo-kršćansko-islamske tradicije) sebičan je, opsjednut egom, Bog koji traži pažnju, poštovanje i ljubav, a kada ne dobije što želi postaje osvetoljubiv, ljubomoran u svojoj ljubavi i okrutan u svojoj ljutnji ( poput svog tvorca Čovjeka, ne pada jabuka daleko od stabla)... Upravo je takav lik Boga omogućio Čovjeku da stvori kulturu nasilja u kojoj se proglasio gospodarem ( u ime Boga, naravno)... Ta ludost oca Čovjeka i sina Boga najbolje se očituje u fenomenu grijeha... Čovjek je izrodivši Boga objasnio svijet Božjom voljom – sve što se događa Božja je volja – a grijeh je definiran kao protivljenje Božjoj volji... Na taj način stvoren je paradoks nad paradoksima, besmislica nad besmislicama, ludost nad ludostima, a sve kako bi luđak (Čovjek) željan moći postao gospodar svega...

Zašto je to paradoks i besmislica, velite?... Ako je sve što se događa Božja volja, kako onda protivljenje Božjoj volji (grijeh) može postojati?... Čovjek u usta svog sina Boga stavlja sljedeći odgovor:- «Čovjek je stvoren sa slobodnom voljom, prema tome ima izbor, može se suprotstavljati Božjoj volji i tako počiniti grijeh.»... Hm, zanimljivo... Ali, zar nije Božja volja da čovjek ima slobodnu volju?... Ako je Božja volja da čovjek ima slobodnu volju, kako onda bilo koje činjenje ili nečinjenje po toj slobodnoj volji može biti protivno Božjoj volji, kad je ta slobodna volja Božja volja?... Ako nas je Bog stvorio sa slobodnom voljom, zašto bi nas pobogu osuđivao ako djelujemo s tom istom slobodnom voljom?... Dan nam je izbor, ali možemo li mi uistinu imati slobodan izbor ako znamo da ćemo patiti zbog toga što nismo izabrali ono što Bog želi?...

A što to Bog želi?...Tko će nam to objasniti?... Tko će nas prosvijetliti što je Božja volja?... Tko će nam reći što smijemo, a što ne smijemo činiti?...Vidite li sada kako je stvaranje takvog Boga doprinijelo izgradnji kulture nasilja, kulture vladavine čovjeka nad čovjekom?... Danas su doduše teolozi odustali od tumačenja Boga koji kažnjava, već se kazna pretvara u posljedicu, čovjek sam sebe kažnjava svojim protivljenjem Božjoj volji, sam stvara svoj pakao, ali se time paradoks ne umanjuje, već dapače, samo dodatno nadograđuje... Jer, zar Bog nije savršen, svemoguć, sveznajuć i sveprisutan, pa kako da onda bilo što da se događa može biti izvan njegove volje, izvan njegove želje, izvan njegove prisutnosti, izvan njegovog znanja?...

Definirajući Boga, govoreći što on jest, ili što on nije, stvaramo lik koji je isključivo produkt našeg uma, plod naše mašte i kao takav nema nikakve veze sa stvarnošću... I teisti i ateisti u svojim tvrdnjama o postojanju odnosno nepostojanju Boga nemaju pojma o čemu pričaju (iako su, naravno, uvjereni da imaju)... Tko može izreći neizrecivo?... Ja sam u ovom postu pisao o liku Boga kojeg je stvorio čovjek, nisam govorio o Apsolutu, o Tajni, o Istini (jer je to ono što je neizrecivo)... Prihvaćam postojanje apsoluta jer živim u relativitetu, i logika mi nalaže da relativitet ne može opstojati bez apsoluta, kao što tama ne može opstojati bez svjetla, odnosno, ništa ne može opstojati bez svoje suprotnosti, jer ne bi moglo biti spoznato ( ne mogu znati što je crno, ako ne znam što je bijelo, i obratno)...

Ali taj apsolut sam ja isto kao što sam i relativitet... Samo što trenutno doživljavam jedno od ta dva iskustva – ono relativno... To je onako kako ja tumačim Isusovu poruku, mi smo svi «bogovi», utjelovljeni «bogovi» kao što je bio i on, kao što je svaki čovjek, kao što je to i kamen, zrno pijeska, kap vode, ameba u oceanu ili zvijezde u svemirskom prostranstvu... Sve što postoji u relativnom svijetu odraz je apsoluta... Apsolutno se ne može spoznati bez relativnosti, i obratno... I mi možemo otkriti svoju bit jedino ako spoznamo apsolut koji se nalazi u nama, jer smo i mi u njemu... Ljudi upotrebljavaju riječ Bog kako bi opisali taj apsolut, a ja sam u ovom postu pokušao opisati kako je pokušajem definiranja tog apsoluta stvoren lik Boga koji je besmislen i nepostojuć...

Ponavljam, apsolut je u relativitetu neizreciv... Onaj tko ga spozna to drugima ne može opisati, može pokušati (kao što su pokušali mnogi duhovni učitelji), ali spoznaja je osobno iskustvo, uostalom kao i sve u životu... Spoznaja je znanje, a vjera je utjeha u neznanju... U znanju, vjera je suvišna... Svemir je savršena kreacija, svijet u kojem mi živimo je savršen, mi smo savršeni, samo smo u svojoj bolesti, u svojoj ludosti proglasili sebe i svijet u kojem živimo nesavršenim, a time i sami lik Boga koji smo stvorili... Tog Boga smo proglasili nesavršenim i u njegovoj kreaciji otkrili greške, pa smo mu uvalili priručnik pod nazivom Sveto Pismo kako bi ispravili te pogreške, kojih naravno nema... Mi se ne moramo mijenjati, niti to ne možemo, naša bit je uvijek ista, samo se trebamo izliječiti od bolesti našeg uma, od naših mišljenja, njih trebamo mijenjati... Mi smo u svojoj biti savršeni i bezgrešni kao i naš stvoritelj – zar bi mogli biti drugačiji?...

«Najveći grijeh je grijeh osobe koja druge ljude vidi kao grešnike."
A.de Mello


01.09.2009. u 00:18 • 23 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



Opis bloga


Koja je svrha života ?
bla bla bla
Al' opet koja svrha toga ?
i ostala blablanja...


alter ego blogovi:

Blogokviz

dijalozi



REKLI SU:


"Država je proizvod religije, pripada nižem stupnju civilizacije, predstavlja negaciju slobode, i upropasti čak i ono za što se obaveže da će učiniti za opću dobrobit. Država je možda bila nužno historijsko zlo, ali njeno potpuno odumiranje će, prije ili kasnije biti podjednako nužno."

Mihail Bakunjin


"Bunim se protiv društva u kojem je moguće da jedan čovjek ne radi apsolutno ništa korisno i da zaradi milijune, dok milijuni koji rade po cijele dane jedva mogu osigurati dovoljno za jadno postojanje."

Eugene Victor Debs


"Pripadnost društvu uključuje paradoksalnu točku u kojoj je svakome od nas naređeno da slobodno izabere ono što nam je ionako već nametnuto."

"Ako kapitalizam preživi cijena će biti strašna."


Slavoj Žižek


"Bogaćenje već bogatih ne bogati sve ostale."

Ha-Joon Chang


"Svijet ima dovoljno za svačije potrebe, ali ne i za svačiju pohlepu."

Mahatma Gandhi


"Već dugo smatram da bi bogataši zadržali više rada za sebe da je stvarno tako krasan kako se prikazuje."

Bruce Grocott


"Ideja da je rad plemenit izvor je ogromne štete."

Bertrand Russell


"Kad jedna osoba pati od iluzije, to se naziva poremećenošću uma. Kad mnogo ljudi pati od iluzije, to se naziva religijom."

Robert M. Pirsig


"Ono što se tvrdi bez dokaza, može se i odbaciti bez dokaza."

"Nikada nije bilo teško uočiti da je religija uzrok mržnje i sukoba i da njen opstanak ovisi o neznanju i praznovjerju."

Christopher Hitchens


"Riječ 'ateizam' uopće ne bi trebala postojati. Kad ljudi ne bi izmišljali smiješne bogove, racionalni ljudi ih ne bi trebali nijekati."

Ricky Gervais


"Racionalni argumenti uglavnom ne djeluju na religioznim ljudima. Inače ne bi bilo religioznih ljudi."

dr. House


"Moralnost je činiti ispravnu stvar, bez obzira što vam drugi govorili. Religija je činiti ono što vam drugi kažu, bez obzira što je ispravno."

H. L. Mencken


"Svi ljudi koji misle su ateisti."

Ernest Hemingway


"Nitko ne govori o vjeri kad postoje dokazi. Ne govorimo o vjeri kad kažemo da je dva plus dva četiri ili da je Zemlja okrugla. O vjeri govorimo isključivo kad umjesto dokaza želimo koristiti osjećaje."

Bertrand Russell


"Nemoj se moliti u mojoj školi, a ja neću razmišljati u tvojoj crkvi."

Anonimus


"Ako mislite da logika nije dobar način za objašnjavanje onoga u što vjerujete, pokušajte me u to uvjeriti bez korištenja logike."

Brett Lemoine


"Oni koji vas mogu uvjeriti u besmislice, mogu vas natjerati i da činite zvjerstva."

Voltaire


"Ne postoji dovoljno velika zastava koja može sakriti sram ubijanja nevinih ljudi."

Howard Zinn


"Ne postoje ratni junaci, postoji samo stoka za klanje i mesari u generalskim stožerima."

Jaroslav Hašek


"Može li za nas na ovome svijetu biti nečeg tako dragocjenog što bi nas smjelo dovesti do toga da ratujemo jedni protiv drugih? Rat je tolika nesreća, tolika strahota, da ga, čak pod isprikom savršene pravde, ne može odobriti ni jedan razuman čovjek."

Erazmo Roterdamski


Objašnjenje vlasti za početnike


Izdvojeni postovi


- Fridam of eksprešen

- Glupi i zli

- Retardi i ini maloumnici

- Čudna li čuda

- Religulozno (cijeli film s titlom)

- Čovjek zvan Otto (cijeli film s titlom)

- Lakovjernost ubija

- Razotkrivanje pseudoznanosti

- Saganova metoda

- Gotovo je, moroni!

- Dr. Strangelove (cijeli film s titlom)

- Sve u isto vrijeme (cijeli film s titlom)

- Božićne želje

- Božićni film: Brianov život (cijeli film s titlom)

- Mizantrop

- Otkriće laganja aka Umijeće laganja (cijeli film s tiltlom)

- Smisao života Montyja Pythona (cijeli film s titlom)

- Seksualni odgoj ;)

- Ne prosipajte spermu :))

- Imaju Hrvatsku

- Neradom za bolje sutra ;)

- Prisilna sloboda

- Milosrđe smrti

- Smisao (ne) postoji samo u sjećanju

- Oklada

- Zaboravite Isusa...

- Zagrobni život

- Ajmo još malo...

- Misao mjeseca filozofije

- Izmišljotina zvana nacija

- Iluzija znanja zvana vjera

- Sve je dopušteno

- Festival demokrature

- Povratak izgubljene duše

- Evolucija vs. kreacionizam

- Iluzija slobodne volje

- Bezboštvo za početnike

- Religije su totalno cool!

- Čemu služe ljudi?

- Čovjek koji je tražio besmisao

- Tvornice robova

- Hrvati, jetra i nogomet

- Pravo na nerad

- Što znači biti legalist?

- Ne ubij!

- TKO SAM JA? - 3. dio (finale)

- TKO SAM JA? - 2. dio

- TKO SAM JA? - 1. dio

- Kako sam postao bezbožnik

- Heroji i zločinci

- Naš jezik

- Državizam na hrvatski način

- Fenomen domoljublja

- Hereza

- Pogrešnost

- Hvalospjev taštini

- Svi smo mi djeca incesta

- Život (ni)je svet!

- Kapitalna pravednost

- Žudnja

- Realizam protiv ludosti

- Bića dobra i zla

- Mit o besmrtnosti iliti opsjednutost egom

- Etiketizam

- Ljudi su kurve

- "Adamova kletva"

- Pravo na normalnost

- Bog još nije umro, a kad će ne znamo...

- Kupovanje vremena

- Potreba za spasiteljem

- Strah od slobode

- Osnivam crkvu

- Spoznaja?!

- Tražitelji iskustava

- Filantropija lopova i prosjaka

- "Princip bezuvjetne poslušnosti"

- Kapitalistička utopija

- Dan robova

- Pripitomljavanje

- "Arbeit macht frei"

- Legende naše svagdašnje

- Psihopatska civilizacija

- Ludilo naše kulture

- Anarhizam - put u "Zemlju bez zla"

- Društvo laži i straha

- Prokletstvo zvano vlasništvo

- Ništa nije važno

- Smisao života je u novcu

Deset zapovijedi

yes

1. ČOVJEK SE RODI UMORAN I ŽIVI ZATO DA SE ODMARA

2. LJUBI KREVET SVOJ KAO SAMOGA SEBE

3. ODMARAJ SE DANJU DA NOĆU MOŽEŠ SPAVATI

4. NE RADI – RAD UBIJA

5. AKO VIDIŠ NEKOGA DA SE ODMARA, POMOZI MU

6. NE ČINI DANAS ONO ŠTO MOŽEŠ SUTRA

7. RADI MANJE NEGO ŠTO MOŽEŠ, A ONO ŠTO MOŽEŠ PREBACI NA DRUGE

8. U HLADU JE SPAS, OD ODMARANJA JOŠ NITKO NIJE UMRO

9. RAD DONOSI BOLEST – NE UMRI MLAD

10. KAD ZAŽELIŠ RADITI, SJEDNI I PRIČEKAJ, VIDJET ĆEŠ DA ĆE TE PROĆI


Kutak za mudrolije


lud

DRŽITE SE SVOJIH UVJERENJA AKO VAM TO ODGOVARA, BUDITE ONO ŠTO MISLITE DA JESTE, ALI NE TRAŽITE OD DRUGIH DA BUDU ONO ŠTO VI MISLITE DA BI TREBALI BITI, NE ZAHTJEVAJTE OD DRUGIH DA SE DEFINIRAJU PREMA VAŠIM MJERILIMA. AKO TO PRIHVATITE, SHVATIT ĆETE DA LJUDI NISU NI "ČUDNI"», NI "LUDI", NI "NENORMALNI", VEĆ DA SU ISTI KAO I VI – DRUGAČIJI.

------------

SVAKA POBJEDA U RATU PORAZ JE LJUDSKOSTI

------------

VJERA JE UTJEHA U NEZNANJU

------------

ZAR PRIRODA MOŽE STVORITI NEŠTO NEPRIRODNO?

------------

LJUBAV PREMA ČOVJEKU ZNAČI POŠTIVANJE NJEGOVOG PRAVA NA SLOBODU

------------

SLOBODA NIJE ODSUSTVO PRAVILA, ONA JE PRAVILO KOJE GLASI - TUĐA SLOBODA JE MOJA SLOBODA

-------------

NAGON ZA SLOBODOM JE UROĐEN, A TEŽNJA ZA POTČINJAVANJEM JE NAMETNUTA

-------------

ZA NAŠE PROBLEME NAJLAKŠE JE OKRIVITI "LJUDSKU PRIRODU" I USTVRDITI DA SMO STOGA BESPOMOĆNI

-------------

MUDROST NIJE U TOME DA ZNAMO ŠTO HOĆEMO, VEĆ U SPOZNAJI ŠTO NAM JE SVE NEPOTREBNO

-------------

NE MORAMO NIŠTA SPOZNAVATI DA BI BILI ONO ŠTO JESMO

-------------

ROĐEN SAM DA BIH BIO SLOBODAN!

-------------

SLOBODA OD VLASTI NE OSTVARUJE SE ZAMJENOM S NEKOM DRUGOM VLASTI

-------------

BOG JE NEPOTREBAN POJAM